Moj internet dnevnik
Svjetionik
Clicksense
Google oglasi
Silan Bog
Anketa
Da li vjerujete u vjernost prije braka i apstinenciju od seksa?





Anketa
Što je za Vas Bog?






Anketa
Vjerujete li da dobre osobe, koje pomažu i žive za druge, imaju poseban blagoslov u svom životu?



Arhiva
Zagreb, vrijeme
O Bogu
O duhovnom svijetu
Blog - siječanj 2009
nedjelja, siječanj 25, 2009
Dragi moji posjetioci!
Hvala vam na svim vašim posjetama, komentarima i podrški koju ste mi do sada davali.
Sutra idem na jedan malo duži službeni put na drugi kraj zemaljske kugle i vraćam se 4.2.
Za to vrijeme neću imati pristup internetu pa neću moći stavljati nove postove, no čim se vratim javit ću vam se s novim vijestima i novim postovima na moje uobičajene teme o ljubavi, istini, moralu itd.
Do tada, želim vam sve najbolje i puno sreće, ljubavi i radosti u vašim životima.
Dobro je činiti dobro!
Daniel91 @ 13:20 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

Kako se kaže u I Chingu, zemlja uvijek gleda prema nebu, prema Bogu.  Tako je ženska energija, zemlja, Roditeljica djece, Velika Majka stalno povezana s Bogom.  Ona ima osobinu predanosti.  Ženski je princip odnosa.  “Grleći sve stvari postaje sjajna i sjaji dalje.  Njena osnovna karakteristika je prihvaćanje s radošću- prihvaća sve stvari kao u ogromnu maternicu.”

Ženska energija prima, nježna je, uslužna, izdržljiva  i  osnova je života.  Da nikad nismo iskusili hranjenje, ne bismo preživjeli.  Da bismo živjeli, trebamo hranu i ta hrana prvotno je majčino mlijeko a onda kasnije dolazi iz Zemlje.  Stalno trebamo tu energiju hranjenja da bi preživjeli.

Hranjenje znači davanje.  Ženska ljubav iskazuje se u pouzdanosti i odanosti u odnosima. Yin je princip održavanja odnosa – to je sila koja okuplja i ujedinjuje ljude.  Ženska kvaliteta predanosti pojavljuje se i raste u njezi za supruga, djecu, druge ljude, biljke i životinje. 

Prilagodljivost je također yin kvaliteta.  Primjerice, drvo ima korijenje koje ide duboko pod zemlju.  To drvo može živjeti dugo i narasti jako zato što se može savijati na vjetru.  Korijenje je otišlo tako duboko da drvo može podnijeti pritisak uragana povijajući se i zato što je prilagodljivo.  Isti princip važi za trudnicu.  Njezino tijelo služi rastućemu djetetu na puno različitih načina.  Začeće, trudnoća, rođenje djeteta, dojenje, odgoj djeteta- sve to predstavlja činjenicu da je prilagodljivost odgovara snazi I drugim važnim aspektima kreativnosti.  

Daniel91 @ 09:10 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 24, 2009

Naravno, te tendencije određuje okolina i kultura a njih ključno oblikuje društvo.  Većina ovih karakteristika je rezultat uzajamnog djelovanja različitih kultura.  To su samo poopćene osobine a konkretne osobe mogu prilično odstupati od tih karakteristika. 

Drevni kineski filozofski tekst I Ching ili Knjiga promjena, koja podučava da je sve proizvod dvaju principa poznatih kao yang i yin, opisuje muške i ženske energije i njihov uzajamni odnos tako da shvatimo razlike između njihovih priroda. U simbolu Tao( “Najviša konačnost”) , koji možemo promotriti dolje, jasno je da muška energija, yang, i ženska energija, yin, savršeno spadaju u jedan okrugli oblik.  Te energije nisu suprotnosti, niti su istovjetne – one se nadopunjuju.  Točka u svakoj od njih označava sjeme jedne u drugoj.  Unutar njihove dvojnosti je sklad i potpunost.

Evo koje su osnovne karakteristike dvaju principa:

Yin                                         Yang

odnos                                         individualizacija

prostor                                        vrijeme

zajednica                                    hijerarhija/red

hraneći                                        oplođujući

zajedništvo                                  dvojnost

odgovarajući                               počinjući

spontan                                      planiran

 težnja jednom                         proces razlikovanja

Prema I Chingu, yang, muška energija nastaje u nebu.  Yin, ženska energija se prikazana je kao zemlja ili priroda.

Daniel91 @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 23, 2009

Kao ljudska bića imamo zajednička iskustva.  Svatko od nas ima dušu i tijelo.  Osim toga, ili si muškarac ili žena.  Muškarac ima ponajviše muške karakteristike, no on ima i određeni udio ženskih karakteristika.  Isto tako, iako žena je prije svega ženstvena, u njoj je i određeni udio muških karakteristika.  Drevna indijanska poslovica glasi: “ U svakom muškarcu je odraz žene a i u svakoj ženi je odraz muškarca.”

  Naš spol je određen u trenutku začeća prisutnošću X i Y kromosoma.  Dok djevojke imaju XX kombinaciju kromosoma, dečki imaju XY kombinaciju kromosoma.  Iako oba spola imaju aspekte ženstvenosti i muževnosti u sebi, svatko ima  jednu prevladavajuću seksualnu energiju koja je određena našom tjelesnom građom.  Ako si rođena kao žena, imaš “žensku” sudbinu, a ako si rođen kao muškarac imat ćeš “mušku” sudbinu.

Iscrpne studije su pokazale da uistinu u svakom društvu od začeća do odrasle dobi, dječaci i djevojčice imaju različita tijela, mozgove i naravi što proizlazi uglavnom prirodno a ne kao rezultat odgoja ili njege djeteta.  Dječaci su uglavnom agresivniji, istraživački nastrojeni, promjenjivog raspoloženja, vole se natjecati, dominantni su, posebno su koncentrirani na razvoj karijere, vizualno su orijentirani, vide apstraktno, nagli su, mišićavi, imaju jake porive , visoki su i osjećaju neodoljivu želju da zadovolje na seksualnom polju.  Djevojke teže više se brinuti za druge, stabilnije su, mirnije, komunikativnije, podložnije su onomu što čuju, suosjećajnije su, pouzdanije I uravnoteženije.

Daniel91 @ 09:08 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 22, 2009

Moses Maimonides, veliki židovski filozof srednjeg vijeka, u dvanaestom je stoljeću opisao «osam stupnjeva» milosrđa. Počinjući od najnižeg, to su:

1.         Davati mrzovoljom.

2.         Dati manje nego što možete.

3.         Dati samo kad to od vas zatraže.

4.         Dati prije nego što od vas zatraže.

5.         Kad osoba koja prima zna tko je dao ali davatelj ne zna tko je primio.

6.         Kad davatelj zna kome je dao, ali primatelj ne zna od koga je dobio.

7.         Ni davatelj ni primatelj ne zna tko je primio ni tko je dao.

8.         Dati na takav način da osoba koja prima postaje neovisna i da joj nikada više neće trebati milosrđe.

·            Gdje se vi nalazite u Maimonidesovoj ljestvici?

·           

Daniel91 @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, siječanj 21, 2009

Gdje se dakle vi nalazite na ljestvici pravednosti? Ako se nešto ružno dogodi, kako ćete na to odgovoriti? Hoće li vaš način ponašanja i vaša stanovišta biti određeni drugim ljudima ili vama samim? Ako, na primjer, kažete, «on me zaluđuje» čini se kao da smatrate da niste sami odgovorni za svoje emocije i za svoje djelovanje? Prečesto nam se događa da se doživljujemo tek kao posljedak našeg okoliša ili svoje prošlosti. Tako nikada na možemo biti drugačiji. Čini nam se da se nikada ne možemo promijeniti. Samo nas drugi ljudi mogu učiniti sretnim, žalosnim ili ljutitim. Krivnja je drugih što smo loše raspoloženi. Da je to istina slobodna volja bila bi tek proizvod naše mašte i nikada ne bismo bili slobodni: ostali bismo vječno zarobljeni u našim emocijama, porivima i vanjskim okolnostima.

Alternativa je saznanje da smo u punim smislu odgovorni za ono što jesmo kao osoba i za puno naše osobno djelovanje. Vladati vlastitim emocijama znači da možemo sami odlučiti kako ćemo djelovati u određenim okolnostima. U djelu «Arhipelag Gulag» ruski književnik Aleksandar Solženjicin shvatio je da je bilo dvije vrsti ljudi u sibirskim radnim logorima: jedni su dopustili da ih oblikuje njihovo okruženje i postali su korumpirani, dok su drugi znali odlučiti kako da se postave, i kakvi da budu, i uspjeli su se oduprijeti sistemu. I u krajnje su neljudskim okolnostima uspjeli sačuvati ljudsku neovisnost i unutarnju slobodu. Slobodu da odlučuju i da djeluju na osnovu vrednovanja i načela – a ne na osnovu poriva.

Korisno je razmišljati o tome koje su nam vrednote i koja su nam stanovišta dragocjena. Tek ćemo tada moći naše odnose s drugim ljudima razviti u istinski pozitivnom smjeru. Moći ćemo izbjeći da budemo nemoćne žrtve okolnosti: umjesto toga vladati ćemo mi njima, da stvorimo bolje okruženje oko nas i da sami postanemo bolji.

Daniel91 @ 08:07 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 20, 2009
Izgleda da je otkrivena tajna dugoročne sreće u vezi. Strastvena tinejdžerska ljubav trebala bi se izbjeći kako bi kasnije u vezama bilo lakše, pokazalo je jedno istraživanje.
Dr. Malcolm Brynin tvrdi da ljubavna euforija koja se iskusi u mladosti, kroz prvu ljubav, može otežati pronalazak sreće s budućim partnerima.

Dr. Brynin, voditelj istraživanja na Institute for Social and Economic Research na Sveučilištu Essex, rekao je da se zbog prve i strastvene veze one koje slijede čine neispunjavajućima.

"Izgleda da se tajna dugoročne sreće u vezi krije u 'preskakanju' prve veze", kaže dr. Brynin.

"Ako ste imali vrlo strastvenu prvu vezu te dopustili tom osjećaju da postane mjerilo dinamičnosti u vezama, vjerojatno će vam u budućnosti u ozbiljnijim vezama biti dosadno i razočaravajuće."

Istraživanjem je dr. Brynin došao do zaključka da će oni koji nemaju pristup vezama kao što su imali dok su bili tinejdžeri biti zadovoljniji kasnije u životu.

"Problem počinje kada u odrasloj vezi počnete težiti za onim uzbuđenjem i intenzitetom koji ste imali u prvom ljubavnim iskustvu. Rješenje je jasno: ako se možete zaštititi od intenzivne strasti u prvoj vezi, bit ćete sretniji u budućim vezama", tvrdi dr. Brynin.


Izvor: telegraph.co.uk

Preuzeto sa portala www.net.hr
Daniel91 @ 08:24 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 19, 2009

Kijevski knez Vladimir proveo je pokrštenje Rusa na Kršćanstvo godine 988. Imao je dvanaest sinova. Poslije njegove smrti, najstariji se među njima, Sviatopolk, pokušao osloboditi svoje braće, da postane jedini vladar države. Izabrao je Borisa kao prvi cilj svog napada. Boris je bio glavar jednog snažnog odjela u vojsci svog oca. Premda vrlo mlad, bio je cijenjen među svojim ljudima i uspio je steći visoki ugled kao vješti vođa u obrani svoje zemlje od nomada.

Ali nije se mogao oduprijeti Sviatopolku koji ga je nemilosrdno ubio. Prije smrti zatražio je od Boga oproštenje za svog brata. Boris je bio na početku mladosti i želio je živjeti, ali je kao Kršćanin osjećao da nema pravo ubijati druge u obrani svog života. Bio je hrabar i vješt ratnik, i hrabro je znao voditi vojsku kad je trebalo braniti obitelji i domove od barbarskih napadača. Ali su sada okolnosti bile drugačije jer je Svjatopolk želio jedino njegovo uništenje. Boris je odlučio da žrtvuje život, sljedujući Kristov primjer prihvaćanjem nevine patnje i smrti. Njegov je brat Gleb slijedio Borisov primjer i poginuo nekoliko dana kasnije u sličnim okolnostima.

Svjatopolka je uskoro stigla kazna za njegove zločine protiv braće. Jaroslav, drugi jedan sin Vladimirov, osvetio je njihova ubojstva time što je Svjatopolka uspio istjerati iz Rusije. Pridobio je prijestolje u Kijevu i njegovo je vladanje donijelo mnogo blagostanja zemlji. U ruskoj ga povijesti pamte kao Jaroslava Mudrog.

Daniel91 @ 08:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 18, 2009

Ali je Isus otišao i korak dalje: rekao je da moramo voljeti ne samo svoje susjede, već i naše neprijatelje. Jasno je da je u proteklih dvije tisuće godina bilo malo ljudi koji su postigli takvu dubinu ljubavi. Izgleda toliko nestvarna i neprirodna. One rijetke koji su takvu ljubav dostigli smatramo svecima. Neki, kao Boris i Gleb, sposobni sinovi kneza Vladimira u staroj Rusiji, bili su ubijeni jer se nisu željeli boriti protiv vlastitog brata. Neki drugi, a takav je bio Abraham Lincoln, svoje su neprijatelje učinili prijateljima. Koliko se mnogima među nama takva ljubav činila sasvim idealističnom, moramo znati da je bilo ljudi koji su se znali uzdići do takve razine ljubavi.

Daniel91 @ 14:02 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, siječanj 17, 2009

Svi se etički sustavi, kako su ih razvile najznačajnije svjetske vjere, uključujući Kršćanstvo i kasni Judaizam, osnivaju na ideji uzajamnosti. Ishodište je svakog takvog morala misao da treba voditi računa o djelovanju naših postupaka na druge ljude. Upravo radi toga moramo svi steći sposobnost da suosjećamo s drugim ljudima, da se u njih uživimo i da svijet promotrimo i njihovim očima, na samo našim. Dva su tome glavna pristupa, koji se često nazivaju zlatnim pravilom.

U petom stoljeću prije Krista pitali su Konfucija: «Postoji li neka riječ koja bi nam mogla poslužiti kao trajni putokaz našeg ponašanja u životu?» Konfucije je odgovorio: «Možda je prava riječ uzajamnost: ne čini drugima ono što ti ne bi želio da drugi učine tebi.» Sad moramo promisliti, «Pretpostavi da si ti sam ona druga osoba? Kako ćeš se osjećati?» Tu djelujemo iz suosjećanja. Ne želimo druge povrijediti jer doživljujemo njihovu bol kao našu vlastitu. Kad vidimo da netko pati potreseni smo jer lako možemo zamisliti kako se ta osoba osjeća. Prema tome, ako ti ne želiš biti povrijeđen, ne povrjeđuj druge; ako ne želiš biti ponižen, ne ponizi ni druge.

Isusu je i ovaj pristup bio previše pasivan. On je naučavao da moramo «Davati drugima što želimo od njih dobiti.» Time djelatno pomažemo onima kojima pomoć treba, jer nam je potpuno jasno da, kad bismo bili u njihovom položaju, trebala bi i nama njihova pomoć. Prisluškujemo druge jer želimo da i nas poslušaju. Cijenimo druge jer želimo da i nas cijene. Prema drugima se odnosimo kao da su dio nas. Volimo našeg susjeda kao sami sebe.

Daniel91 @ 10:51 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 16, 2009

Jedan među najrazvijenijim pravnim sistemima starog svijeta bio je zakonik Hamurabija, Babilonskog kralja oko godine 1.8oo prije Krista. Osnivao se je principu «oko za oko, zub za zub.» Kolikogod se taj pristup nama mogao činiti primitivnim mi smo ga i danas sačuvali u mnogim tradicionalnim uzrečicama (kao «večeras obračun»). Bio je to tadana ljestvici pravednosti znatan korak dalje od zakona džungle. Umjesto da nekome izbijemo sve zube, sada je to bio samo jedan. Kad bi samo po netko u našem civiliziranom društvu bio tako umjeren!

Hamurabijev je zakonik bio državni zakon i postupao je s ljudima vrlo različito, ovisno o njihovom društvenom položaju. Tako je, na primjer, propisao: «ako je neki plemić uništio oko drugog plemića, njemu će oko biti uništeno. Ali ako je uništio oko pučaninu, mora samo platiti jednu minu srebra.»

Na sličnim osnovama izgrađen je pravni sustav hebrejskog Starog Zavjeta, ali je ovdje, umjesto doslovnog «oko za oko» bio razrađen sustav pravednih kompenzacija, ali je i Novi je Zavjet više nego tisućljeće mlađi od Hamurabijevog zakonika. Ako ste nekoga povrijedili morate ga odštetiti izvjesnom količinom novca ili drugih dobara, prema opće prihvaćenoj ljestvici kompenzacije. Židovski je zakon bio Božji zakon i prema tome se jednako na svakoga primjenjivao – nitko, niti sam kralj, nije bio iznad to zakona.

Daniel91 @ 08:02 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 15, 2009

Bit je ovog principa vrlo jednostavna. Ti kradeš moje pile, ja ću ukrasti tvoju kravu. Ti si ubio mog roba, ja ću ti ubiti sina. Ti si mi učinio masnicu na oku, ja ću ti razbiti nos. Misaoni proces se u osnovi kreće oko «kako mogu nadvladati drugu osobu». Takvo uzvraćanje može lako izbjeći svakoj kontroli i može pokrenuti lančane reakcije odgovora koje traju generacijama. Uvrede riječima eskaliraju dok ne prerastu u nasilje. To je često izvorište poznatih krvnih neprijateljstava među obiteljima i narodima koja kao da nikada ne mogu prestati. Takve eskalacije događaju se dijelom iz osvete, a dijelom «da drugi nauči lekciju». Svakako ovaj način ponašanja ne rješava nikakav problem i nikada nikakva lekcija tako nije bila naučena.

Premda to možemo nazvati zakonom džungle, i pripisati ga primitivnim kulturama, znatni se dio ljudi dvadeset i prvog stoljeća još drži tih pravila. Progone one koji ih uvrijede. Zaraćene države često su pokušale zastrašiti ili kazniti svoje neprijatelje snažnom eskalacijom nasilja. Kako uopće neko društvo može napredovati ako je to model ponašanja njenih članova?

Daniel91 @ 08:03 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 14, 2009

Baršunasti kunić

Margery Williams Bianco

U ovoj se omiljeloj dječjoj bajci nalaze mnoge mudre misli o naravi istinske ljubavi: ona daleko nadilazi tek vanjske privide, izravno nam dotiče srce. Kako nam to priča i kazuje, to nije nešto što se najednom događa, već što gotovo neprimjetno, vrlo sporo, kroz dugo vrijeme izrašćuje. Ljubav, kad je istinita, nikad ne može biti izgubljena.

Kožni je konjić u dječjoj sobi živio duže nego bilo tko drugi. Bio je toliko star da mu je smeđi ogrtač, pun mrlja, bio sasvim oćelavio i otkrivao svoje šavove, a gotovo sve dlake iz repa bile mu iščupane – poslužile su za izradu bisernih ogrlica. Bio je mudar jer je vidio dugi niz mehaničkih igračaka kako su prispjele ponosne i umišljene, da budu brzo odbačene kad su im se postepeno pokidale sve opruge; znao je da su to bile tek igračke i da nikad ništa drugo ne bi ni mogle biti. Ali je čarobnost dječjih soba vrlo čudnovata i neobična, i jedino stare i mudre iskusne igračke kao kožni konjić mogle su sve o tim stvarima razumjeti.

«Što je STVARNOST?» jednog je dana upitao kunić dok su zajedno ležali, čekajući dadilju da im uredi sobu. «Znači li to da imamo u sebi nešto što bruji i neki držak koji viri iz nas?»

«Stvarnost se ne sastoji u tome kako si građen» rekao je kožni konjić. «To je nešto što ti se događa. Ako te neko dijete dugo, dugo voli, ne samo da se s tobom igra, nego ako te STVARNO voli, tada postaješ STVARNIM.»

«Jeli to boli?» upitao je kunić.

«Katkada,» reče kožni konjić, jer je uvijek volio istinu. «Ako si Stvaran ne smeta ti što si povremeno povrijeđen.»

«Je li se to događa odjednom, kao kada te naviju,» upitao je, «ili korak po korak?»

«Ne događa se odjednom,» reče kožni konjić. «Ti postaješ. Traje dugo vremena… Općenito, dok postaneš Stvarnim, izgubio si mnogo kose, oči ti se izbulje, zglobovi više ne drže dobro, sav postaješ traljav. Ali sve to više ništa ne znači, jer čim postaneš Stvarnim ne možeš više biti ružan, osim za ljude koji ne razumiju.»

«Pretpostavljam da si TI Stvaran?» reče kunić. I istog časa to zažali, jer se sjetio da bi kožni konjić mogao biti povrijeđen. Ali se kožni konjić samo nasmiješio.

«Dječakov ujak me je učinio Stvarnim,» reče. «Bilo je to prije mnogo godina; ali kad jednom budeš Stvarnim ne možeš više ponovno postati nestvarnim. To traje zauvijek.»

Kunić je uzdahnuo. Mislio je kako će proći mnogo godina dok se njemu dogodi ova magija nazvana Stvarnošću. Čeznuo je za tim da postane Stvarnim, da sazna kakvo je to osjećanje; ali mu se misao da će postati traljav i da će izgubiti oči i brkove činila vrlo tužnom. Poželio je da postane stvarnim, ali da mu se ne dogode sve nelagode oko toga.

Jedne noći dječakova dadilja dala mu je kunića da s njim spava.

Te noći, i još mnoge noći uzastopce, baršunasti je kunić spavao u Dječakovom krevetu. Na početku se osjećao ponešto neudobno, Dječak ga je vrlo čvrsto stiskao, katkad je sasvim na njega legao, ili ga je tako duboko gurnuo pod jastuk da je kunić još jedva mogao disati. A nedostajale su mu i duge noći s mjesečinom u dječjoj sobi, dok je cijela kuća ostajala u tišini, a on je pričao s kožnim konjićem. Ali uskoro je počeo voljeti ove nove noći s Dječakom, jer je ovaj rado s njim pričao, a pravio mu je i zgodne tunele pod plahtama, za koje je govorio da sasvim sliče dupljama u kojima žive pravi kunići. I igrali su se sjajnih igara, šapćući, dok je dadilja odlazila na večeru i ostavljala svjetlo oko ognjišta. A kad je Dječaka znao svladati san, Kunić se mogao skutriti uz njegovo toplo lice i sanjariti, dok su ga Dječakove ruke obgrlile tijekom cijele noći.

I dok je vrijeme tako prolazilo, mali je Kunić bio vrlo sretan – toliko sretan da nije ni primijetio kako je njegovo prekrasno baršunasto krzno postajalo sve više otrcano, da mu se bio otkinuo repić, i cijelo crvenilo s njegovog nosa nestalo od ljubljenja Dječakovog.

Došlo je i proljeće s dugim danima boravka u vrtu, jer je Kunić pratio Dječaka kuda bi god ovaj išao. Imali su mala putovanja na tačkama, vesele doručke na travi i dražesne vilinske kolibe što su ih sagradili pod grmovima malina iza cvjetnog obruba. A jednom, kad su nenadano pozvali Dječaka na čaj, Kunić je dugo bio ostao sam na livadi sve do predvečerja, i dadilja je morala doći po njega sa svijećom u ruci jer Dječak nije mogao otići spavati dok Kunić nije bio uz njega. Bio je skroz promočen od večernje rose i pun zemlje što ju je bio nakupio u dupljama koje mu je dječak iskopao u cvjetnjaku, a dadilja je brundala dok je ga je čistila rubom svoje suknje.

«Što će ti taj tvoj kunić!» rekla je. «Kakav je to hir oko jedne igračke!»

Dječak se digao u krevetu i ispružio ruke.

«Vratite mi mog kunića!» rekao je. «Ne smijete reći što ste sad rekli. On nije igračka. On je STVARAN!»

Kad je mali Kunić to čuo, bio je sretan, jer je znao da je sve što je Kožni Konjić bio kazao napokon postalo istina. Magija dječje sobe ga je opčarala, nije bio više tek igračka. Bio je STVARAN. Sam je Dječak to rekao.

Te je noći bio gotovo previše sretan da bi mogao spavati, i toliko se ljubavi bilo nakupilo u malenom njegovom srcu od pilovine da se gotovo raspuklo. I u njegove umjetne oči, koje su već davno izgubile sav sjaj, uvukao se izraz znanja i ljepote, pa je čak i dadilja to primijetila narednog jutra kad gaje vidjela, i kazala, «Čini se kao da je i ovaj stari zečić nenadano poprimio sasvim mudri izraz lica!»

Daniel91 @ 08:11 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 13, 2009

* Izaberi okruženje ljudima koji te vole i koji su ti bliski bez ikakvih uvjeta i nerealističnih očekivanja. Ljudi koji posjeduju čvrsto i sigurno osjećanje vlastite osobnosti prihvatit će i tebe kao autonomnu osobnost, da budeš i ostaneš ono što jesi. Budi s ljudima koji će te ohrabriti da budeš najbolje što možeš biti, koji u tebe vjeruju. Okruži se onima koji te navode da želiš sam sebi najbolje. A jednako tako budi čvrsta i ohrabrujuća osoba prema drugima oko tebe.

* Svijet je pun ljudi koji sude i prosuđuju druge oko sebe. Poveži se s ljudima koji te neće neprekidno suditi i prigovarati ti. Razina tvoje anksioznosti dramatično će se spustiti čim se prestaneš neprekidno osjećati u sudnici. Nemoj ni druge suditi. Na svijetu smo da se volimo i da učimo jedni od drugih.

* Je li nužno da osoba koja te bezuvjetno voli uvijek bude jednako srdačna prema tebi i da ništa od tebe ne očekuje? Biti naprosto srdačan i biti bezuvjetan različite su stvari u ovom kontekstu. Obična stalna «srdačnost» u ophođenju može katkada ukazati na to da netko tek prihvaća tvoje samoživo ponašanje, jer ne želi ući u nelagodni konflikt s tobom. Bezuvjetnost i istinska ljubav međutim neće prihvatiti tvoj povremeni egocentrizam, jer ona ulazi znatno dublje u ljudske odnose: nije sad u pitanju tek površna igra pristojnosti i ležernosti, već dublja ljudska bliskost. Kako bezuvjetna ljubav vodi istinsku brigu o tebi, želi ti uvijek pomoći da postaneš bolja osoba – kao istinski izraz ljubavi. No ako se i ne promijeniš, uvijek će te voljeti, i to isto očekivati i s tvoje strane.

* Postani vlastiti najbolji prijatelj. Ne budi prestrog prema sebi. Nemoj si uvijek prigovarati za svaku malu grješku. Upoznaj što je vrijedno u tebi i koja su ti dobra svojstva. Uvijek čini najbolje što možeš i raduj se svakom napretku. Što bolje ćeš se osjećati sam sa sobom, to će ti biti veće samopouzdanje, a to će ti pomoći i u tvojim vezama s drugim ljudima.

Daniel91 @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 12, 2009

Rane i ožiljci koje za sobom ostavlja ovakva prazna samoživa ljubav morali bi nas navesti da tražimo manje samorazarajuće vrste ljubavi. Ali navike koje se još uvijek prosljeđuju iz generacije u generaciju tek polagano zamiru i vrlo je teško liječiti štetu koja je tim učinjena. Pa ipak, mnogi ljudi danas počinju shvaćati nužnost vraćanja na izvore, kritički istražujući idealne, ili bar moguće koncepte obitelji kao škole ljubavi.

Većina među nama provodi prvih dvadesetak godina života s roditeljima koji nas vole i odgajaju, i koji nam predočuju prve slike života oko nas. Time upravo unutar obitelji stječemo naša najutjecajnija životna iskustva. Učimo kako da stvaramo međuljudske veze, kako da volimo, kako da se vladamo, što je dobro i što je zlo. Često i sasvim nesvjesno prihvaćamo i u sebi utvrđujemo modele ponašanja i uvjerenja kakva smo u obitelji zatekli još u ranom djetinjstvu. Koliko i kako nas vole utječe u velikoj mjeri na naša osjećanja vlastite vrijednosti. I najmanje dijete točno osjeća je li voljeno ili nije. Ozračje ljubavi i podrške znatno pomaže ljudskom biću da dosegne visoko vrijednu i plemenitu narav.

A tu se pojavljuje i pitanje s kojim se susretne svaka osoba dok ulazi u život odraslih: kako mogu naći i iskusiti najveću ljubav – ljubav o kojoj pišu i pjevaju pjesnici i glazbenici, o kojoj pišu književnici, ljubav kakvu viđamo u kazalištu u i filmu? Kako doseći tu vrstu ljubavi, ljubavi koja će vječno potrajati?

Daniel91 @ 09:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 11, 2009

No postoji li to u stvarnosti? Koliko god možemo zamisliti što je prava ljubav, za većinu je ljudi ta stvarnost bezgranično daleka, sasvim različita, možda im se čini sasvim nedostupnom. Gotovo je svatko čeznuo za takvim idealom ljubavi, pokušao je voljeti, bio povrijeđen, prevaren, izgubio sve iluzije. Svake godine veći broj ljudi odlučuje prekinuti svoj brak nego što ga započinje. Zašto ima toliko razvoda? Ljudi se žene ili stupaju u intimnu vezu jer su uvjereni da se vole; no ako ljubavi zaista ima, može li ona naprosto nestati? Čini da je velik raskorak između istinske ljubavi i mnogo čega što u svijetu oko nas naziva ljubavlju.

Lako nas može zavesti slika lažne ljubavi. Istinska i lažna ljubav katkada izrastaju iz istog izvora. Neko vrijeme nam se mogu činiti sasvim sličnima, ali razna usmjerenja njihova rađaju sasvim dramatske rasplete. Istinska izvorna ljubav bezuvjetna je, nesebična, nepromjenljiva. Ne dolazi nam s nekom cijenom. Rađa punu radost i osjećanje sreće. Lažna je ljubav egocentrična i teži ispunjenju časovitih potreba i želja. Neprekidno se mijenja i svakim je časom nečim uvjetovana.

Ako ljubav nije autentična, ona ne traje i ne može donijeti trajnu sreću; pretjerano je usredotočena na časovite osobne potrebe. Kad dvoje ljudi doživljava svoju vezu tako da svaki očekuje od drugoga prije svega ispunjenje svojih potreba, ne vodeći računa o tome što drugome može dati, ta će veza biti lomna i brzo će se raspasti. Katkada to i nije odmah vidljivo, posebno u početku romantičnog zbližavanja, dok sve izgleda sasvim savršeno. U to je vrijeme naša sposobnost da događanja realistički vrednujemo znatno smanjena. Egocentrične nam motivacije neprekidno zatvaraju putove za istinsko ispunjenje i unutarnje smireno zadovoljstvo. No, kolikogod nitko ne želi takvu ljubav, često se u nju zapletemo, povrijeđeni smo njome i patimo od nje.

Daniel91 @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 10, 2009

Primanje i prihvaćanje bezuvjetne ljubavi može nam darovati duboko osjećanje mira, sigurnosti, zadovoljstva i blagostanja. Bezuvjetna ljubav znači da smo voljeni za ono što jesmo, a ne za ono i za koliko vraćamo. Ne zaslužuje se i ne stiče se, i ne može se njome upravljati. Voljeni smo ne zato što ispunjamo određene uvjete, već radi naše jedinstvenosti. To nikako ne znači da se sada možemo smiriti i ostati zadovoljni onim što u ovom času jesmo i što uživamo. Premda nam bezuvjetna ljubav pruža osjećanje blagostanja, može nas nadahnuti da postanemo još bolja osoba i da se nastavimo neprekidno razvijati. Okruženi bezuvjetnom ljubavlju, postajemo slobodni da razvijemo sve svoje mogućnosti, da izrastemo punom snagom, a da se ne moramo plašiti da izgubimo ljubav koja nam toliko znači. Bezuvjetna nam ljubav omogućuje da vjerujemo u sebe, da vjerujemo u ljubav, da se osjećamo vrijednima; jača našu samosvijest.

Kako ćemo znati da smo našli istinsku ljubav? Da smo bezuvjetno voljeni znamo ako nas ništa više ne bi moglo odvojiti od ljubavi druge osobe. Kako je četrdesettreći predsjednik Sjedinjenih Država Amerike bio rekao svojim kćerima blizankama «Ne možete me spriječiti da vas volim, i prestanite to i pokušavati.» Kad nam se jednom srce otvorilo i kad nas je druga osoba istinski duboko dotakla, ostajemo vezani uz tu osobu za ostatak života, kakav god oblik ova veza s vremenom i primila.

Ako volimo bezuvjetno, dobiti ćemo i sposobnost da počnemo voljeti sve oko sebe, cijeli svijet, korak po korak. Svatko nam postaje brat ili sestra. A to je i bit Kršćanstva- volite sve ljude kao braću i sestre.

Daniel91 @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 9, 2009

Među svim oblicima ljubavi, najvrednija i najzrelija će biti ona koja daje, koja se predaje a da ne traži i ne očekuje nikakav uzvrat. Ona je nesebična i ustaljena. Jasno je, svatko želi i primati, ali zrela osoba voli, ako i nije za uzvrat voljena. Takva je ljubav BEZUVJETNA. U prvi čas izgleda malo nevjerojatna, ali ju stalno prepoznajemo kao roditeljsku ljubav. Ne izračunava koliko tko daje i što prima, i ne zaustavlja se u svom davanju. Bezuvjetna ljubav ne zna za granice.

Sva ljudska bića čeznu za takvom bezuvjetnom ljubavlju. Ali je ipak upravo uvjetovana ljubav nužna za puno izrastanje osobnosti. Kad ju vode jasni principi i promišljena očekivanja, ona navodi ljude, posebno mlade, da se cjelovito razvijaju i da postanu bolji u vrlo širokom smislu: da istinski počnu razmišljati i o potrebama i o željama drugih, ne samo o vlastitim. Roditelji su često ponosni na uspjehe svoje djece, ako ih katkada njihovo ponašanje možda i razočarava - ali i to je dio roditeljske ljubavi. Ova ohrabruje dijete da postane neovisno, da vlada sobom i da bude stvaralački odgovorno za svoje čine. A spoznaja kako netko može drugome pružiti sreću možda je jedna među najvećim radostima života. Ona jača samosvijest i daje nam osjećanje kako smo jednu sasvim jedinstvenu vrijednost drugome poklonili. Osjećamo da smo nešto značajno pokrenuli. Tako se strpljiva i bezuvjetna roditeljska ljubav upotpunjuje s uvjetovanom ljubavlju, obje jednako nužne za rast mladih osobnosti.

S druge strane može uvjetovana ljubav biti i nesretno zloupotrebljena. «Zaslužena» ljubav može ostaviti vrlo gorak okus u duši: osjećaj da netko nije voljen radi sebe, već zato što se nešto u njegovom postupanju dopada drugome, ili mu koristi. Ako je ljubav nezrela i samoživa, može biti predmetom i kontrole i manipuliranja. Ovakva slika uvjetovane ljubavi ne dopušta nam da budemo istinski mi sami. Događa se da moramo ispuniti uvjete drugih da dobijemo njihovu ljubav:

«Voljeti ću te AKO budeš imao dosta novaca»

«Bit ću ti prijatelj AKO učiniš što ja želim da učiniš»

«Voljeti ću te AKO pristaneš na seksualnu vezu sa mnom»

I nama se događa da postavljamo uvjete drugima kako bi postali vrijedni naše ljubavi. Ali kad volimo i kad smo voljeni dajemo drugome puno povjerenje i postajemo vrlo ranjivi. Mnogima to vrlo teško pada, puni su strahova koji im ne dopuštaju da punom dubinom vole. Često sami strahujemo smijemo li si dopustiti da budemo sasvim otvoreni, da time ne postanemo previše ranjivi. Mnogi se među nama plaše da ne budu povrijeđeni, da im se srce ne slomi i da ne dožive velike boli. Što neku osobu čini vrijednom moje ljubavi? Hoćemo li se moći slagati i hoće li moći ispuniti moja očekivanja? Hoću li moći živjeti s njegovim ili njenim neugodnim i zbunjujućim navikama? Ovakva nas razmišljanja navode da postavljamo uvjete za našu otvorenost. Prema svemu, nije lako zadržati srce potpuno otvorenim za ljubav.

Daniel91 @ 08:18 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 8, 2009

Pitirim Sorokin, ruski emigrant koji je osnovao Školu altruistične ljubavi pri Harvardskom sveučilištu, bio je uvjeren da bi svi ljudi morali upoznati putove i moć ljubavi. Spominjao je pet vidova, pet dimenzija, bitnih za sposobnost voljenja.

Prvu je dimenziju nazvao INTENZITETOM. Ako tko propovijeda ljubav a ne provodi ju, intenzivnost je njegove ljubavi bliska nuli. Ako tko, pun novaca, prosjaku na ulici dade tek po koji novčić, on time ukazuje na beznačajni intenzitet svoje darežljivosti. Posjedovanje najvećeg intenziteta značio bi, naprotiv, spremnost za odricanje od nečeg vrlo dragocjenog i značajnog, odricanje radi ljubavi. Krajnji je primjer tome pripravnost umrijeti radi drugog čovjeka. Kako reče Isus Krist «nema veće ljubavi od čovjeka koji žrtvuje život za prijatelje» (Evanđelje po Ivanu, 15:13).

Znamo mnoge primjere da se neki vojnik silovito zalijeće u neprijateljsku vatru da izvuče ranjenog suborca. A nekoliko sati kasnije možda je on sasvim obična osoba, niti posebno vezan za onoga koga je spasio. Njegova je ljubav bila tek KRATKOTRAJNA, a samo je trajanje ljubavi druga među Sorokinovim dimenzijama. No većina ljudi ne želi iskusiti tek povremenu ljubav, kroz možda tek jedan dan ili jednu godinu; ljudi žele ljubav što traje. Parovi, kad se žene, očekuju ljubav zauvijek, u zdravlju ili u bolesti, kroz dobra i zla vremena, u radostima ili u tuzi - jer prava je, istinska ljubav, vječna.

Daljnja je dimenzija ljubavi OBUHVATNOST. Neki ljudi vole tek sebe ili svoju obitelj. A koliko li je široka VAŠA ljubav? Možete li voljeti i preko rasnih granica, granica vaše nacije ili vaše vjere, i s onu stranu vašeg uobičajenog duhovnog okruženja?

Četvrta je dimenzija ljubavi njena ČISTOĆA. Čista ljubav znači voljeti nekoga radi toga što on ili ona jeste, a ne radi toga što posjeduje – ili što očekujemo da ćemo od nje ili od njega primiti kao uzvrat. Nitko si ne želi da ga drže tek sredstvom za dostizanje nekog cilja ili neke koristi. Ako je netko voljen radi neke svrhe, brzo će se osjećati tek korišten, a ne voljen.

Ostaje još zadnja Sorokinova dimenzija, PRIMJERENOST, omjer među razlozima i pokretačima za ljubav i stvarnih njenih posljedaka. Dok možemo nekoga iskreno i predano voljeti, može se dogoditi da se osjećamo oštećeni ili prikraćeni, jer nm ljubav ne uzvraća ljubavlju. Možemo zamisliti razmaženo dijete kojemu pružamo neograničenu ljubav a da je ono nije svjesno, da ju takvu uopće ne doživljuje. Možda ljubav katkada mora pokazati čvrstoću da dobije pravu vrijednost. Neprimjereno voljeti nerazumno je i slijepo, navodi na neprimjeren izbor odnašanja prema voljenome. No istinska ljubav će uvijek znati potražiti i naći prave ljudske odnose.

Daniel91 @ 09:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 7, 2009

Svaka generacija živi za dobro naredne. Ljubav želi uvijek trajati, a životu daje i pravi smisao. Zato toliki ljudi osjećaju kako je ljubav vrednija od samog života. Ljubav je stvorila život. Prije nego što smo se rodili, roditelje nam je povezala ljubav, i u času međusobnog potpunog predavanja bili smo začeti. Tako ljubav prethodi životu. Zato i rođenje ljudskog bića možemo držati vrednijim od svake materijalne vrijednosti na ovome svijetu.

Zaustavimo se časkom da se sjetimo kako je svatko među milijardama osoba što danas žive u svijetu plod ljubavi između muškarca i žene. Cijelo potomstvo izrasta iz ljubavi, i traje iz generacije u generaciju a da ne gubi na vrijednosti

Daniel91 @ 09:12 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009

Daljnje je svojstvo ljubavi postojanost. Majka daruje ljubav djetetu, a da ne pita za cijenu i za žrtve. U ljubavi ulaže sve svoje snage pri rađanju, snosi strpljivo svaku bol, svojim mlijekom hrani dijete, provodi budna mnoge noći u brizi da mu bude dobro, svakog se dana trudi oko njegovog zdravlja, i spremna mu je sve žrtvovati za zdravlje i njegovu dobrobit. Nakon tolikih neprospavanih noći i mnogo žrtvovanih godina, kad dijete odraste, hoće li svom djetetu ispostavljati račun za sve svoje učinjene napore i podnesene žrtve? Sigurno neće. Jer nikakav novac ne može platiti ljubav koju je darovala svom djetetu. Jedina vrijednost koju ona može prihvatiti je jednako uzvratna ljubav. I to isto dijete, kad samo postane majkom, sa svoje će strane sigurno znati vlastitoj djeci darovati takvu istu ljubav kakvu je davno od svoje majke bila primila.

Voljeti nekoga nikako ne znači mjeriti svoju ljubav dobrim ili zlim što nam ga netko može pružati. Stara uzrečica «ljubav je slijepa» mogla je značiti da netko smatra ljubavlju ono što nije ljubav. No u osnovi znači da se ljubav ne prosuđuje: ona naprosto kazuje « volim Te jer Ti si Ti». Da li bi neka majka na sudu mogla svjedočiti na štetu svog voljenog sina? Pa bila i svjesna da je učinio zlo djelo, i prihvaćajući osudu, do kraja će čuvati njegovu dobrotu u svom srcu, s očima punim ljubavi za njega. Osobi koja tako voli ljubav ostaje potpuno sačuvana i u svim najtežim časovima voljenog čovjeka. Žena će i dalje snažno voljeti svog supruga, koliko god teških časova proživljavao, koliko god teških problema imao u svom poslu ili u svojim financijama, kolikogod gubio hrabrost i samopouzdanje. A jednako će suprug i dalje voljeti svoju ženu, i kad joj nestane svježina mladosti, i kad joj kosa postane sijedom. Prava ljubav tada kazuje: «Ti si mi dragocjeniji nego vlastiti život, voljeti tebe čini mi se punim sadržajem života»

Daniel91 @ 08:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 5, 2009

U svijetu se oko nas gotovo sve sastoji od parova. Gotovo sve živi u neprekidnom davanju i primanju između dvaju komplementarnih cjelina, kako se one međusobno nadopunjuju. Sve što živi, a i što ne živi, postoji u toj vrsti međusobne parne povezanosti; elektroni kruže oko protona, planeti se kreću oko sunca, srodstva se nasljeđuju zajednicom žene i muškarca. Tako niti jedna polarnost ne može postojati bez njoj suprotne. U tom smislu postoje i dva roda živih bića, a ne tri ili četiri; ovi se gotovo savršeno nadopunjuju, i obličjem i duhom, u svim socijalnim i emocionalnim vidovima. Fascinira biološka činjenica da se godišnje rađa gotovo jednak broj dječaka i djevojčica; očito su već i genetski jedni drugima namijenjeni.

Priroda nam može biti svestrani učitelj u svemu što se odnosi na istinsku sliku muških i ženskih bića. To ne otkrivano tek u seksualnoj vezi: suprotni nas spol privlači jer nas duboki unutarnji porivi navode na to da tražimo ispunjenje u nama suprotnom biću, u drugoj osobi koje nas tek pravo može nadopuniti.

Daniel91 @ 08:48 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 4, 2009


Može li se ljubav odrediti, opisati? Koja su počela ljubavi, što čini bit njenu?

Ako se dvoje ljudskih bića dovoljno međusobno približe, ljubav se može roditi, može nastati kao čudesna iskra. Darom ljubavi i snažnom međusobnom uzvratnom željom rađa se dragocjena povezanost ovo dvoje, i nitko ju više ne želi ni ne može razvrći. Kao da se ne mogu odvojiti, kao da nema sile što bi ih mogla rastaviti. Dvije osobe kao da srastaju u jedno biće; da zauvijek budu i ostanu zajedno. Svoju ljubav mogu zamisliti samo kao trajnu; bez granica, bez prestanka.

Zašto i kako se takva ljubav može roditi? Može li se neka vrsta primanja i davanja činiti ljubavlju, ako to ona uistinu nije? Zašto po neka ljubavna veza, tek započeta, polagano umire? Kako se ljubavna veza može ponovo oživjeti? Je li to uopće moguće?

Mnogo toga nije ljubav, koliko se god može činiti pravom, istinskom. Možda je radi toga svijet pun slomljenih srdaca i iznevjerenih sanja. C. S. Lewis je rekao: «voljeti prije svega znači biti ranjiv. Štogod voljeli, srce će vam sigurno biti stisnuto, možda i slomljeno.» Ispitajmo zato sliku istinske i autentične ljubavi.

Daniel91 @ 14:06 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, siječanj 3, 2009

Gotovo nema iznimke - svatko želi voljeti i biti voljen. Mnogim je ljudima duh svakodnevno i sasvim zaokupljen ljubavlju. O tome se možda najviše piše u i u poeziji i u glazbi, a u kojoj se god zemlji nalazili, i stvoreno i napisano pjesništvo najčešće spominje ljubav. Ali nije ljubav samo radost; mnogo je pjesama o izgubljenoj ljubavi, nevjernoj ljubavi, o neostvarenim čežnjama za ljubavlju, o zaljubljivanju, o gubitku i nestajanju ljubavi.

Zašto ljudi čitaju romane, gledaju filmove i pjevaju pjesme o ljubavi? Jer ona dotiče osjetljivu jednu tajanstvenu strunu, koja snažno titra u tijelu i u duši svakoga od nas. Želimo ljubav, da nas potpuno ispunja i zaokuplja, da nam struji kroz sve naše žile, ljubav trajnu i zauvijek. Nitko ne traži tek povremenu ljubav, tek za koji mjesec ili za koju godinu - to bi se jedva moglo nazvati ljubavlju. Nitko ne sanjari o ljubavi što bi nas tek površno zadovoljila. Svi čeznemo za punom, raskošnom ljubavlju, da nas cjelovito ispuni, da nas do krajnosti opije. I da ostanemo s tom ljubavlju do kraja života. Tko takvu ljubav ne bi tražio?

A u isti je čas ljubav toliko nepredvidiva, tajanstvena, toliko nedokučiva! Zato na kraju moramo reći da uistinu ne znamo što je ljubav. Zašto se tako često zaodijeva u lažne privide? Zašto ljubav tolike ljude zbunjuje? Kao i voda, čini se lakom i prohodnom, ali u sebi nosi zastrašujuću moć da rađa i zlim. Toliko je nestvarna da joj ne vidimo ni čvrstih granica; ali se jednako u njoj možemo utopiti, neki su od nje i umrli. Ljubav nas može sasvim sasjeći, može biti kao led lomna, može nestati kao oblak na nebu. No, kao i voda, ljubav nosi sav bujni život na zemlji.

Možda uistinu vrijedi istražiti što je ljubav, kolikogod nam se ona neprekidno skriva. Je li ona nešto što možemo tražiti i dobiti, ili moramo čekati da sama do nas dođe? Jesu li neki ljudi predodređeni da ju nađu, dok drugi to nisu? Kako možemo biti sigurni da smo ju našli? Vrijedi li zaista napora krenuti u potragu za njom?

Daniel91 @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 2, 2009
Kad roditelji vole svoju djecu, primaju li od nekoga upute kako ih voljeti? Postoji li negdje škola koja naučava ljubav? Postoji li nešto poput magistarske ili doktorske titule na tom polju? Takvo nešto ne postoji, ali svi postižu savršen rezultat u tome. Što više osjećate da vam nešto nedostaje, to je vaša ljubav potpunija. Nečemu što je potpuno ništa drugo ne treba biti učinjeno ili naučeno. Što se manje treba dodati ili oduzeti od nečega, to je ono potpunije. Potpune stvari se ne mijenjaju i nepromjenjive stvari traju vječno
Daniel91 @ 08:10 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 1, 2009
Jeste li kod kuće naučili kako voljeti? Kakav otac kaže svojem djetetu da od njega uči kako voljeti? Također, kaže li majka svojem djetetu da od nje uči kako voljeti? Nadalje, jesu li roditelji od nekoga naučili kako voljeti svoju djecu? Jesu li zaručnica i zaručnik od nekoga naučili da trebaju voljeti na određeni način? To nisu učili, ali dobro znaju. To je uistinu nešto misteriozno.
Daniel91 @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 0
Koliko je sati
Brojač posjeta
172446
Javno.hr
Kontakt
  • Daniel91
    daniel91cro@yahoo.com
Arhiva
« » sij 2009
Webhosting
Web hosting
Index.hr
Nema zapisa.